Na početku 20. stoljeća u Zagrebu djeluje 2345 obrtničkih radnji, od kojih njih nekoliko nije zapošljavalo ni jednog radnika. Nekoliko godina poslije broj radnji se povećava, a konkurencija prisiljava obrtnike na udruživanje. Pokazalo se da zadruge i udruge kao organizacije obrtnika pogoduju specifičnim interesima pojedinih struka, a primjer za to je i održavanje Prvog pekarskoga kongresa. Gine 1906. u gradu je bilo 2726 obrtnika, od kojih 303 postolara, 176 krojača, 141 stolar, 105 brijača itd.
Nakon dugog razdoblja, pripreme za izgradnju Obrtnog doma privedene su kraju, a 6. travnja 1908., zaključeno je da se za godinu dana započinje gradnjom. Obrtnički zbor bilježi 1910. svoj veliki uspjeh, a najvažniji događaj je dovršenje zgrade na Mažuranićevom trgu, čime su zagrebački obrtnici dobili svoj Dom. Istodobno, intenziviran je rad mnogih sektorskih glasila, a 1909. godine, po sačuvanim podacima, izlazi pet (5) strukovnih listova.
Trgovinsko - obrtnički muzej 1913. otvara svoja vrata za održavanje izložbe praktičnih radova naučnika zaposlenih kod zagrebačkih obrtnika. To doba odlikuje i jedna rijetko poznata povlastica, koju su imali obrtnici, a to je kupnja motornog benzina bez poreza. U travnju 1914. godine završena je gradnja komorine zgrade (danas Rooseveltov trg 2), a obrtnici su svojim prijedlozima uspjeli reformirati šegrtske škole. Doba je to početka Prvoga svjetskog rata, a prve se značajne poteškoće pojavljuju 1916. Jer su iscrpljene sve zalihe. Kako se sljedeće godine rat nastavio, došlo je i do postupnog pada broja obrtničkih radnji, pri čemu rad Obrtnog zbora gotovo zamire. Treba istaći da su predstavnici Obrtnog zbora bili nazočni sjednici sabora Hrvatske, Slovenije i Dalmacije u Zagrebu.
Ponovo u travnju, ali 1921. godine, oživljava društvo "Zagrebački zbor" i traži potporu obrtnika, a predlaže se i prihvaća promjena imena u Zagrebački velesajam.
U 1923. Zagreb je imao 108.000 stanovnika, a broj obrtničkih radnji popeo se na 3350. Nadriobrt gušio je obrtnike, visoke domaće cijene dovele su stranu robu na tržište, pri čemu nije bilo nikakve zaštite te se to razdoblje drži najtežim za obrtništvo. Dana 18. studenog 1928. slavljen je već tradicionalni Dan obrtnika, a započeta je akcija za izgradnju zgrade Saveza hrvatskih obrtnika u Zagrebu.
Tridesete su godine, kao i svugdje Zagrebu i o obrtništvu donijele gospodarsku krizu, a osim golemih poteškoća obrtništvo je pokazalo i svoju golemu unutarnju snagu i, što je značajno, održalo se. Unatoč sve većih posljedica svjetske krize, broj radnji povećan je, i 1931. ih je na popisu 4951, a godinu dana poslije 4989, s napomenom da broj zaposlenih pada.
Tijekom 1932. godine osnovana je Zanatska komora za grad i srez Zagreb, a 27. studenog iste godine osnovano je Udruženje zanatlija za grad i srez Zagreb. To udruženje krajem 1933. broji 1758 članova organiziranih u 49 strukovnih sekcija. Iste godine, a zbog teških gospodarskih prilika osnivaju i svoju štedno - kreditnu zadrugu, koja nosi ime grada - Zagreb. Na kraju 1935. godine Zagreb broji 4757 obrtnika, a godinu dana poslije 4572.
Uoči drugog svjetskog rata, točnije 1937. godine, zabilježeno je čak 5064 obrtničkih radionica. Najznačajniji događaj u 1938. Bila je velika obrtnička izložba prilikom proslave 30 - godišnjice Saveza hrvatskih obrtnika. Zgrada Matice hrvatskih obrtnika bila je pred dovršenjem, a službeno je počela raditi 1. siječnja 1939.
Gospodarski život samo godinu dana kasnije bio je u znaku krupnih političkih promjena i ratnog stanja, što se sve nepovoljno odražavalo i na rad obrtništva, a sve je teže bilo doći i do nužnog repromaterijala. Broj obrtničkih radnji ratne godine 1942. stagnira, pred kraj godine opada, a taj se trend nastavlja i dalje.
Podaci nakon rata govore, da je rat uzrokom 20 postotnog pada broja obrtnika, a nova je vlast to stanje još pogoršala ukinuvši sve obrtničke organizacije. Tako su obrtnici u najtežim trenucima ostali bez oslonca na koji su se stoljećima navikli. Pokrenut je proces eksproprijacije i nacionalizacije, a u društveno je vlasništvo silom prešlo ono najkvalitetnije u obrtništvu. U 1946. godine nastavlja izlaziti "Obrtnički list".
