Prema statističkim podacima 1879. u Zagrebu u kojem je živjelo više od 28000 stanovnika bilo je više od 1250 obrtnika s više od 80 djelatnosti. Dvije, tri godine poslije na zagrebačkom području djeluje 1311 obrtnika u 88 obrtničkih djelatnosti, a broj obrtnika povećan je na 1700 da bi samo godinu dana poslije pao na 1555. Grad je, sada već kao veliki potrošač, bansko i saborsko sjedište te kulturno središte, bio pogodan za razvoj svih poznatih djelatnosti i obrta. Obrtnici su imali i svoje glasilo "Obrtnik", kao glasilo Trgovačko - obrtničke komore u Zagrebu. Počeo je izlaziti 1. travnja 1884. godine.
Obrtnici su sa svojim proizvodima bili česti sudionici izložbi i sajmova, a izložba gospodarskih otkrića i dostignuća Austro-Ugarske monarhije, održana 1. kolovoza 1882. godine pokazala je snagu zagrebačkog obrtništva. Zagrebački, odnosno hrvatski obrtnici tada su nastupili samostalno i u svom paviljonu. Zagrebački su obrtnici bili posebice zastupljeni u pokućstvu i umjetničkom obrtu, i po sačuvanim dokumentima, postigli veliki uspjeh. Organizacija izložbe, izbor i dizajn proizvoda bio je prepušten poznatom zagrebačkom arhitektu Hermanu Bolléu.
Od ukidanja cehova te omogućavanja slobodnog obnavljanja obrta, nastupilo je razdoblje u kojem opada kakvoća obrta jer nije bilo brige i mara za stručno usavršavanje. Pokrenuto je pitanje osnivanja škola. Trgovačko - obrtnička komora dobiva 1882. godine suglasnost državnog poglavarstva za osnivanje te se ta godina bilježi kao početak obrtničkog školovanja u Hrvatskoj.
Novi obrtni zakon proglašen je 1884. godine, a 1886. godine Zagreb broji 1611 radionica da bi već sljedeće godine ta brojka bila uvećana za šezdesetak novih obrtnika. Nakon dugog vremena rasta 1888. godine broj radionica opada, ali je već 1889. godine porastao na 1767 koliko ih je bilo i godina dana poslije.
Zemaljska izložba održana u Zagrebu 1891. godine pokazala je mogućnosti i znanja zagrebačkih majstora. Iste se godine održava i druga obrtnička skupština. Posebno oštro zagrebački su obrtnici nastupali glede politike raspisivanja javnih radova jer je mađaronska vlada poslove najvećim dijelom povjeravala poduzećima iz Ugarske i Austrije. Od 1890. do 1892. godine znatnije se povećava broj strojeva, osuvremenjuju se pogoni što utječe na porast broja obrtnika. Tako ih je 1893. godine 2000. Rastu tiskarske aktivnosti, a i fotografski obrt. Iste godine održava se i skupština Obrtnog zbora, a dvije godine nakon toga svoja vrata otvara Hrvatsko narodno kazalište i palače srednjih učionica na čijoj su gradnji sudjelovali i mnogobrojni zagrebački obrtnici raznih zanimanja.
Godinu dana poslije održava se sveopća zemaljska izložba. Na njoj je zapaženo mjesto pripalo proizvodima zagrebačkih obrtnika. Tih se godina javlja zamisao o izgradnji trgovačko - obrtničkog muzeja i zgrade komore, a 5. kolovoza 1902. godine počinje iskop temelja da bi do kraja godine obje zgrade već bile pod krovom. Pritom je komorska zgrada stavljena odmah u funkciju, a muzejska sljedeće godine.
