15 velj Zagrebački postolar upozorava da i prestižni brendovi ponekad vole „hvatati krivine“, a u sukobu profita i prava kupaca zna se gubitnik

Živimo u vremenu kojem se gotovo ništa više ne proizvodi da traje. Takva situacija je u svim segmentima proizvodnje od bijele tehnike i automobila do obuće i odjeće. Čak i prestižni brendovi vole ponekad „hvatati krivine“. Svi žele što veći profit uz što manji trošak proizvodnje. Takav odnos teško može zadovoljiti obje strane u odnosu proizvođač – kupac. Upravo zbog toga kupac najčešće izvuče deblji kraj.

– Ima toga. Neću imenovati brendove. Oni prodaju dizajn i vlastito ime, ali je kvaliteta upitna. Nije rijetkost da na cipeli renomiranog proizvođača od 1000 eura vidite isti đon kao na puno jeftinijem modelu. Imao sam slučajeva da se izuzetno skupa obuća donese na popravak nakon samo tjedan dana nošenja. Prije ste za visoku cijenu znali što kupujete, danas ne možete biti 100 posto sigurni. Ovisi na što naletite i na kakvog trgovca. Rijetki su brendovi zadržali kvalitetu na istoj razini. Najčešće je ta kvaliteta osjetno slabija nego prije – tvrdi zagrebački postolar Darijo Semenčić.

Današnje cipele teže je popraviti nego prije 10, 20 godina. Razlog tome su moderni materijali, koji trebaju drugačije ljepilo i pripremu. U konačnici to znači da se vrijeme koje je potrebno da se popravi jedan par cipela produljilo. No, i dalje postoji interes građana da poprave svoju obuću. Donesete li ovome zagrebačkom postolaru svoje cipele, čizme ili tenisice možete biti sigurni da su u dobrim rukama i da će im on udahnuti novi život.

– Popravaka je uvijek bilo. Tko je stekao naviku popravljati cipele, taj ih i donosi na popravak. Sam popravak ne ovisi o financijskoj moći pojedinca, već o razvijenoj svijesti. Glupo je baciti cipelu na kojoj se nešto odlijepilo ili se potrošila peta, a platili ste je 300 do 500 eura. Takva se obuća i više popravlja  – kaže postolar.

Darijo voli izazove pa je izradio i vršu za jednu svoju mušteriju

Naš sugovornik voli izazove i nije mu problem uhvatiti se u koštac sa zahtjevima koje pred njega stavljaju mušterije. Nije obuća jedino što je prošlo kroz njegove vrijedne obrtničke ruke.

– Sve što se da popraviti ja popravljam. Cipele, tenisice, pancerice i uloške za pancerice, rukavice za hokej pa čak sam popravljao rekvizite koje koriste MMA borci. Najneobičniji posao bio je izrada vrše za ribare. Naime, donijeli su mi materijal da im sašijem vršu u kojoj će držati ulov u vodi. Sve što mogu ja ću napraviti da riješim problem mojih korisnika – istaknuo je obrtnik.

Ako se nešto ne promijeni, Zagreb bi mogao ostati bez postolara

Naš sugovornik aktivan je u Udruženju obrtnika grada Zagreba i pročelnik je Sekcije postolara. Kaže da situacija u struci nije bajna. Interes mladih ljudi da se školuju za ovo zanimanje je slab i Zagrepčani bi zbog toga u budućnosti mogli ostati bez ove usluge. U našem gradu u ovom trenutku radi 40-ak postolarskih radionica, što je za grad ove veličine premalo. Protekom vremena i taj broj nastavit će se smanjivati.

– Kod mladih treba osvijestiti činjenicu da se od ovog posla da pristojno živjeti. Možda neće voziti Mercedes ili BMW, ali će imati jednu slobodu koju će teško imati negdje drugdje. Kao obrtnik imate veliku slobodu, ali isto tako i veliku odgovornost. Fiksni troškovi su uvijek tu. Ne daj bog bolesti u problemu ste. Radili vi ili ne radili, treba platiti doprinose. No, nemate gazdu iznad sebe ili nekog tko će vas tjerati na nešto što želite ili ne želite. Sve je na vama – kaže obrtnik.

Tradicija duga više od pola stoljeća

Naš sugovornik u ovom je poslu već 33 godine. Naslijedio ga je od svog oca. Riječ je obiteljskom obrtu koji se može pohvaliti tradicijom dužom od pola stoljeća. Darijo je ovaj posao počeo raditi dok je studirao. Kako kaže, htio je zaraditi neki džeparac pa je pomagao tati u radionici.

– Nisam se planirao baviti ovim. Dogovor je bio da ću mu pomagati dok ne završim fakultet, a on će tada u mirovinu. U međuvremenu ja sam diplomirao i stekao titulu diplomiranog inženjera telekomunikacija. Tražio sam posao u struci, ali nisam ga uspio naći – objasnio je Semenčić.

Tada je naš postolar prelomio i donio odluku da se otisne u nemirne obrtničke vode. Preuzeo je obrt od oca i već više od tri desetljeća uspješno vodi obiteljski obrt. Kako kaže, unatoč svim problemima na koje je nailazio u svom poslu nikad se nije pokajao što je krenuo ovim putem.