12 ožu Zavirili smo u radionicu majstora Marijana Jantoleka na Knežiji
Mala radionica na Knežiji njegov je cijeli svijet. Mjesto je to na kojem se osjeća ugodno. Kako kaže, pusti si laganu glazbu u pozadini i utone u svoj svijet, a sati prolaze kao minute.
– Ovdje nema stresa i nemam osjećaj kao da sam na poslu. To je velika prednost moje struke. Važno je samo biti dobar u onome što radiš. Onda možeš uživati i sve ostalo će doći samo po sebi – otkrio nam je Marijan Jantolek.
Od malena je volio raditi poslove koji zahtijevaju umješne ruke. Kao klinac, preko ljeta je znao raditi kod jednog zagrebačkog stolara. Imao je vrlo dobre ocijene, a kada je došlo vrijeme upisa u srednju školu odlučio je upisati strukovno obrazovanje. Trebao je samo odlučiti hoće li biti vodoinstalater, postolar ili stolar.
– Mogao sam upisati sva tri programa, ali sam izabrao da se školujem za postolara. Praksu sam imao kod majstora Ive u Ilici 37. Ovaj divni čovjek uveo me u struku i zbog njega sam je jako zavolio. Kad sam završio školu, rekao mi je: „Sine, nemoj raditi za drugoga. Otvori svoj obrt i radi za sebe.“ – objasnio je Jantolek svoj ulazak u svijet obrtništva.
@zg_obrtnik Majstor Jantolek
I nakon 25 godina staža u struci još uvijek mu srce zaigra kad čuje „hvala majstore!“
Naš sugovornik preporučio bi klincima s vještim rukama da upišu strukovna zanimanja. Kako kaže, od struke se može pristojno živjeti i uživati u poslu.
– Kada te korisnici oslove s „Dobar dan majstore“, lijep je osjećaj. I dan danas nakon 25 godina rada u struci, lijepo je čuti kada ljudi kažu da sam posao dobro napravio i kažu „Hvala majstore“. Često znaju ostaviti i bakšiš, ako su zadovoljni odrađenim poslom. Sve to stvara jedno zadovoljstvo u čovjeku – kaže postolar.
Postolarska struka jedna je od onih u kojoj se osjeća nedostatak majstora. Iako je sada vlada velik interes za strukovna zanimanjima među mladima, period od prije 20-ak godina sada tek dolazi na naplatu u ovoj profesiji. Nema mladih majstora ove struke.
– Nažalost više nema konkurencije. Meni ljudi dolaze iz Španskog, Prečkog i centra grada na Knežiju da poprave svoje cipele. Nekad smo mi bili kvartovski zanat poput frizera, ali nažalost danas više nije tako. Ljudi su sretni kad pronađu postolara – požalio nam se Marijan.
Pa ipak, od ovog posla se može lijepo živjeti.
– Nećeš se obogatiti, ali živjet se može. Ja ovaj posao radim 25 godina i ne bih se bavio njime da od njega ne mogu živjeti. Možeš lijepo živjeti, ali moraš raditi. Moraš imati odgovornost prema svojim klijentima i prema svojoj obitelji – zaključio je postolar.
No Comments