24 svi Ovi majstori danas mogu više zaraditi u Hrvatskoj nego u Njemačkoj i Irskoj

Doći do majstora danas je pravi pothvat. Zbog velike potražnje oni mogu birati što će i kada raditi te koji im je posao financijski najisplativiji. Dobar majstor može dobro zaraditi, ako zna dogovoriti posao. I dok je radna snaga iz građevinskog sektora među prvima vlastitu sreću potražila preko granice, izgleda da su se stvari u međuvremenu promijenile. U razgovoru sa zagrebačkim obrtnikom Brankom Šlogarom doznali smo da su plaće u ovoj branši veće kod nas nego u razvijenijim europskim zemljama.

– Plaće su kod nas veće nego u Njemačkoj ili Irskoj. Pravog majstora teško je naći. Nove generacije naučile su koristiti nove jednostavnije tehnologije i za to ne treba biti veliki stručnjak. Problem je u tome što su u starim zgradama postavljene olovne cijevi i treba znati napraviti prijelaze. Ljudi mi nude od 120 do 150 eura da mu napravimo prijelaz, a on će dalje kupaonu raditi sam – započeo je razgovor Branko, vlasnik obrta Instalacije Šlogar.

Iza njegovog rada stoji znanje i iskustvo. Često ga zovu stranke i traže da nastavi radove, jer je prethodni izviđač otišao s gradilišta.

– Ja to ne želim raditi. Ne mogu im dati garancije na obavljen posao. Ne znam što je radio čovjek prije mene. Nezahvalno je nastavljati nečiji tuđi posao. Vi ste zadnji koji je iz kupaonice izašao i stranka će uvijek reći „Vi ste bili zadnji“ – objasnio je obrtnik.

Čuvaj te se „majstora“ nakon čijeg posla će vas zaboljeti glava

Prisjetio se jednog takvog posla u Gračanima. Naime, nazvao ga je vlasnik nedavno izgrađene kuće da dođe postaviti sanitarije u kupaonicu. On je prihvatio posao, ne znajući da će svjedočiti prevari stoljeća.

– Napravili smo kompletnu montažu sanitarija u kupaoni i postavili kutne ventile. Odvrnem slavinu, vode nema. Vlasnik je bio u Švicarskoj tijekom montaže instalacija vodovoda i kanalizacije te je slao novac da se posao obavi. „Majstor“ koji je je izvodio radove na svaki izljev stavio koljeno i čep te ih zagipsao u zid. Izvana je sve izgledao u redu, ali kad smo krenuli razbijati pločice imali smo što vidjeti. U zidovima nije bilo instalacija. Vlasnik je to saznao tek nakon što je sve bilo gotovo, odnosno postavljene pločice i parketi – kaže nam Branko.

Za razliku od pravnih gospodarskih subjekata, obrtnici iza svog posla stoje svojom osobnom imovinom. To je razlog zašto mnogi ne žele otvoriti obrt.

– Ja u svom obrtu imam poslovni prostor, osam automobila te skladišni prostor i ja se uopće ne bojim da bi mogao doći u situaciju da to izgubim. Ako radite svoj posao po pravilima struke, kvalitetno i pošteno, ne morate se bojati ničega – istaknuo je naš sugovornik.

@zg_obrtnik

Znanje i iskustvo zagrebačkih majstora čini da ovaj posao izgleda lagano poput slaganja Lego kockica.

♬ original sound – zg_obrtnik – zg_obrtnik

Od ovog posla da se pristojno živjeti, ali to nije za svakoga

Kako kaže, nije ovo posao za svakoga.

– Ovo nije lak posao. Imam 60 godina i četiri čovjeka koja rade za mene, ali ja sam svaki dan u prašini. Ovdje se da jako dobro zaraditi, ali je posao izrazito zahtjevan. Izbacujete šutu i stare kade, a uvijek sa sobom morate imati metlu i lopaticu. Sve iza vas mora ostati čisto i uredno – upozorio je Šlogar.

Pa ipak, Branko je od malena u ovoj priči. Posao je naslijedio od svoga oca, koji ga je naslijedio od svoga.

– Ja sam kao dijete od 6,7 godina išao sam po materijal za radnike. Stanovao sam u Gundulićevoj ulici na broju 41, a PLASA – limarsko instalaterska obrtnička zadruga, koju je osnovao moj otac, nalazila se u Masarykovoj ulici na broju 12. Morao sam prijeći samo dva semafora, tako da nije bilo problema s time. Uostalom, to mi je bilo polovica puta do osnovne škole. Kao osnovnoškolac sam s majstorima obilazio gradilišta i upijao što to oni rade – kaže nam obrtnik.

Njegov početak nije bio lagan. Otac mu je umro 1987. godine, dok je bio na odsluženju vojnog roka. Nije imao tko raditi zbog čega je radionica bila zatvorena skoro godinu dana, zbog čega su izgubljeni svi poslovni partneri. Sve je trebalo graditi ispočetka. Čim je izašao iz vojske otvorio je vlastiti obrt, ali trebalo je vremena da se sve opet pokrene.

Kroz desetljeća predanog rada Branko je izgradio respektabilan obrt koji danas zapošljava četvero radnika. Njegov sin, Krešo, četvrta je generacija u obitelji koja se bavi ovim poslom i na njemu je da nastavi obiteljsku tradiciju.