28 velj „Moj djed i otac su pokušali otkupiti prostor, ali nisu uspjeli. Nadam se da će ova generacija obrtnika uspjeti u tome“

Atelier Marković na adresi Ilica 51 nalazi se od 1919. godine, kada ga je otvorio Josip Marković, djed današnjeg vlasnika obrta Damira Markovića. Obitelj se jako potrudila da oplemeni ovaj prostor i učini ga reprezentativnim. Kad uđete u prostor osjetite jednu toplu domaću atmosferu. Zanimljiva kombinacija materijala poput cigle, kovanog željeza i stakla, prošarana drvenim okvirima, slikama i brojnim ukrasima odaje dojam profinjenosti, karakterističan za vrstu obrta koja se ovdje obavlja. Na počasnim mjestima nalaze se portreti osnivača obrta i njegovog sina, a Damir je izrazito ponosan na alat svoga djeda, koji se nalazi u posebnoj vitrini.

– Ovo je nama drugi dom. Tu su radile generacije moje obitelji, moji djed i baka, zatim otac i majka, moja supruga i ja, a kako stvari stoje posao će nastaviti i moja djeca. Mi ovdje na dnevnoj bazi provodimo od 10 do 12 sati. Zato nam je važno da se ugodno osjećamo. Moja supruga je kreativna i zaslužna je što je ovaj prostor zablistao. Volimo ovdje dolaziti, jer nema grča i stresa. Ovo je obiteljski posao i to se pokazalo kao dobar pristup – rekao je zagrebački obrtnik Damir Marković.

Tijekom više od jednog stoljeća rada ovog obrta mijenjale su se države i najmodavci, ali ova zagrebačka obrtnička obitelj radila je u ovom prostoru i brinula o njemu.

– Naša želja je da mi otkupimo ovaj prostor. To bi nam to značilo jednu sigurnost za nas. Današnja je situacija poprilično nezahvalna. Vlada velika nesigurnost. Ne znaš hoćeš li ostati u lokalu nakon što istekne ugovor o najmu, jer ne znaš hoće li biti licitacije. Moj djed i otac su pokušali otkupiti prostor, ali nisu uspjeli. Nadam se da će ova generacija obrtnika uspjeti u tome – poručio je Marković.

U prilog tezi da obrtnicima u državnim i gradskim prostorima treba omogućiti da ih kupe ide činjenica da je sve više tih lokala zjapi prazno. No, tu treba razlikovati obiteljske obrte koji se dugi niz godina pa i desetljeća bave proizvodnjom ili uslužnim djelatnostima u tim prostorima, od onih koji imaju druge interese vezane uz gradske i državne nekretnine.

– Ja sam optimista i nadam se da će Ilica opet zasjati punim sjajem kakvim i zaslužuje glavna ulica jedne metropole. Obrtnici su neraskidivo vezani uz ovaj grad. Naši djedovi i očevi su ga stvarali. Žao mi je kad vidim zapuštene, ruinirane i neiskorištene prostore. Politika mora naći odgovor kako privući ljude, bilo obrtnike ili neke druge, da pokrenu svoje poslove i ožive te prazne prostore – zaključio je obrtnik.

U prostoru u vlasništvu države nalazi se i Kartonaža Hudetz. Pet generacija ove obitelji uložilo je svoje znanje i životnu energiju u obiteljski posao. Jedni su od rijetkih koji se mogu pohvaliti sa 162 godine dugom obiteljskom tradicijom. Tijekom tih dugih godina mnogo toga se promijenilo, od državnih tvorevina do političkih režima, ali obrtnički plamen jednom zapaljen ništa nije moglo ugasiti. Pet generacija članova obitelji Hudetz njegovalo je i razvijalo je ovaj posao, a sad ga vodi Tanja Hudetz.

– Meni je ovaj obrt sve. Nasljedstvo, posao, egzistencija i najvažnije ponos. Ja sam peta generacija naše obitelji u ovom poslu i prva žena, koja ga vodi. Nadam se da će i netko od moje djece nastaviti ovaj posao. S 18 godina došla sam raditi ovdje, a obrt sam preuzela s 21 godinom – rekla je Tanja.

Knjigovežnica i kartonaža Hudetz nastala je u Osijeku, a zatim se selila u Slavonski Brod, da bi se konačno 1900. skrasila u Zagrebu. Prvo u Hebrangovoj i Vodnikovoj ulici, a nedugo nakon toga otvaraju i dućan u Gajevoj ulici. Dvadesetih godina prošlog stoljeća posao se počeo razvijati te je izgrađena Tvornica kartonskih proizvoda u Savskoj cesti, tadašnji broj 28, danas mjesto na kojem se nalazi zgrada Cibone. Od 1956. godine kartonažerski i knjigoveški obrt nalazi se u Gundulićevoj ulici 29.

Veliki problem ovoj zagrebačkoj obrtničkoj obitelji predstavlja prostor u kojem su u najmu već 68 godina, a u vlasništvu je države. Tu veliki problem stvara postupak provedbe natječaja. Tako bi ovaj obrt, koji se na istom mjestu nalazi više desetljeća, trebalo iseliti prije raspisivanja novog natječaja za najam i ponovo ga useliti nakon toga, ako ga naravno dobije na natječaju.

– Ne znam zašto ne izađu u susret nama starim obrtnicima. Mi smo ovdje već više od šest desetljeća. Jednostavnije bi bilo da nam odmah povećaju najam za 10 ili 20 posto, a mi bismo onda mogli odlučiti hoćemo li ili ne. Stvara nam se nesigurnost. Ja bih sad trebala iseliti sve svoje stvari i ponovno nakon mjesec dana tu useliti – požalila se Hudetz.