09 tra Zagrebački obrtnik upozorio na propuste, nepravilnosti i probleme u plinoinstalaterskoj struci

Posao plinoinstalatera je odgovoran i zahtjevan posao. Tu nema mjesta za greške, one se skupo plaćaju. Za postavljanje i puštanje u pogon jednog sustava za grijanje s plinskim bojlerom potrebno je šest majstora struke. Posao se ne može napraviti bez plinoinstalatera, instalatera centralnog grijanja, vodoinstalatera, dimnjačara, električara i ovlaštenog servisera. Zbog toga obrti i tvrtke koje se bave ovim poslom moraju imati zaposlene sve navedene profile majstora. Zbog toga njihova usluga i košta pa se ljudi ponekad okreću susjedima ili poznanicima da im u „fušu“ odrade taj posao.

– Apeliram na građane da za radove na plinskim instalacijama uzmu obrtnika ili tvrtke specijalizirane za te poslove. Sve drugo je kockanje sa životima sebe i svojih najbližih, ali i svih ostalih koji žive oko vas. U ovom poslu sigurnost je na prvom mjestu. U zadnjih 40 godina bile su svega dvije eksplozije prirodnog plina u Zagrebu. No, veliki problem predstavlja jedan drugi plin, ugljični monoksid. Riječ je o „tihom ubojici“. On paralizira i ubija žrtvu, a da ona tog nije niti svjesna. Nastaje kao produkt izgaranja plina i kisika. Prilikom loše izvedenih radova ili nekog kvara može se dogoditi da se plin vrati u prostoriju, umjesto da kroz dimnjak ode van u atmosferu. Tada može doći do gubitka ljudskih života – rekao je majstor Nenad Kuzman.

Kako bi se zaštitili životi i zdravlje korisnika važno je ispravno ugraditi uređaj. Važno je da prostorija u kojoj se nalazi atmosferski bojler ima nesmetan dovod zraka. Kad s jedne strane imamo ventilatore u sanitarnim prostorijama i kuhinjske nape koji isisavaju zrak iz prostora,  a s druge strane plastičnu stolariju koja blokira ulazak svježeg zraka izvana, ispunjeni su svi preduvjeti za katastrofu. U situaciji u kojoj atmosferski uređaj ne dobiva dovoljno kisika iz svoje okoline, on zna povući zrak kroz dimnjak. Tada uz zrak u prostor usisava i ugljični monoksid.

– Kod nas se ljudi sve češće prilikom zamjene stare drvene stolarije odlučuju za plastičnu stolariju. U uređenim državama to ne možete napraviti bez svojevrsne „građevinske dozvole“, koju izdaje nadležna institucija. Ovlašteni inženjer određuje uvjete po kojima se to može učiniti. Majstor ne može doći i samo postaviti stolariju. Mora se osigurati dovod zraka u prostorije. Moderni kondenzacijski bojleri imaju predviđen vanjski dovod zraka i tu nema ove vrste problema. No, mi u Zagrebu imamo još uvijek na tisuće i tisuće starih atmosferskih bojlera pa je zato je voditi računa o ovome problemu – istaknuo je obrtnik.

Nešto manju opasnost po zdravlje građana predstavljaju nepravilno postavljeni „fasadni bojleri“ na zgradama. Zakonski je regulirano da se i na tu vrstu uređaja mora instalirati dimovodna cijev koja odvodi otpadni dim u atmosferu, uz poneku iznimku. Problem nastaje u višestambenim jedinicama kad se izlazna cijev bojlera postavi blizu susjedovog prozora. Kako je riječ o uređajima koji se koriste za grijanje prostora i tople vode, oni su u upotrebi cijele godine.

– Otpadni dim kad izađe iz plinskog bojlera diže se prema gore. Ako putem naiđe na otvoreni prozor, kroz njega može uči u drugi stan i ugroziti ukućane. Kako ugljični monoksid nema mirisa, ljudi nisu ni svjesni njegove prisutnosti. Ljudi koji su često izloženi ovom plinu znaju patiti od kroničnih glavobolja – upozorio je majstor.

Naš sugovornik tvrdi kako je Hrvatska jedna od rijetkih ili možda i jedina država Europske unije u kojoj građani mogu direktno kupiti plinski bojler. Ističe kako je bojler poluproizvod i kao takav ne bi trebao biti prodavan krajnjim korisnicima.

– Bilo bi bolje da korisnici konzultiraju sa stručnjacima prije nabavke uređaja. Oni će im pomoći izabrati bojler adekvatan njihovim potrebama. Na to ne treba gledati kao na monopol instalatera. Krajnji korisnik bi trebao moći u trgovini dogovoriti cijenu i uvjete plaćanja, ali se proizvod ne bi trebao isporučiti direktno stranci već isključivo preko ovlaštenog instalatera – dodao je Kuzman.

Velike probleme plinoinstalaterima, prema riječima obrtnika, stvaraju i protokoli koje nameće Gradska plinara Zagreb. Upravo zbog njih može se dogoditi da zbog neke hitne intervencije korisnik ostane bez opskrbe plinom i više mjeseci, a to sigurno nije ugodno u zimskim mjesecima. Sve to ponekad dovodi do napetih odnosa.

– Kod zamjene plinskih trošila postoji obaveza izrade projekta. Zbog nejasnih kriterija on nekad mora ići na reviziju u Plinaru, a nekad ne. Kad ne mora, onda samo treba predati projekt i sve se relativno brz rješava. No, kada iz nekih razloga završi na reviziji, tamo se projekt može zadržati i do tri mjeseca. Indikativno je kako se neki projekti obrade u samo dva do tri dana, a neki čekaju mjesecima. Kriteriji revizije su ponekad blago rečeno nejasni. Prolaze povlašteni projektanti, a druge se opstruira zbog terminologije. Veći su problem točka i zarez nego sam tehnički dijelovi projekta. Obećano je uvođenje redomata, ali se to nikad nije realiziralo ili ako i je ne primjećuje se. Takva praksa loše utječe na našu struku i na tržišnu utakmicu – požalio se naš sugovornik.

Dodao je, kako unatoč svemu postoje ljudi unutar tog gradskog poduzeća koji pokušavaju pomoći obrtnicima.

– Pohvalio bih djelatnice Gradske plinare Zagreb iz Odjela prodaje. Zahvaljujući njihovom znanju i dobroj volji uspijevamo nekako plivati u moru nepotrebne birokracije – kaže Kuzman.

Upozorio je i na neke situacije u kojima bi se trebalo voditi više računa o interesima građana. Smatra kako bi Plinara radove zamjene plinomjera trebala najaviti šest mjeseci prije, kako bi korisnicima dali vremena da ispune sve potrebne preduvjete za to.

– Da bi im se promijenilo plinsko brojilo korisnici moraju imati pozitivan dimnjačarski nalaz i nalaz ovlaštenog servisera da je plinsko trošilo ispravno. Ta dva dokumenta trebaju biti spremna prije zamjene plinomjera. U praksi Plinara često te radove najavi 20-ak dana ranije. Ako dimnjačar ili plinoserviser pronađu neki kvar na instalacijama, korisnici nemaju vremena otkloniti kvar i dobiti pozitivna rješenja te djelatnici Plinare zatvaraju plin – objasnio je naš sugovornik.

Tijekom zamjene plinomjera zna se dogoditi problem vezan uz desni spoj instalacije na brojilo (mjereni dio plinske instalacije). Prilikom radova djelatnici Plinare dužni su prebrtviti taj dio instalacije, iako se nalazi na korisnikovoj strani. Ako se prilikom zamjene o tome ne vodi računa, može doći do curenja plina na tom mjestu. To onda korisnike izlaže velikom trošku i dodatnim komplikacijama.

– Kad stranka pozove ovlaštenog instalatera, on mora tražiti Plinaru da ponovno ukloni brojilo. Tek nakon toga može pristupiti rješavanju problema. Nakon što se kvar ukloni, slijedi tehnički pregled instalacije. Na kraju se podnosi zahtjev za vračanje plinomjera. Svaki taj korak košta i povećava cijenu koju plaća krajnji korisnik. Osim toga, svaki taj korak zahtjeva i određeno vrijeme pa se to može odužiti i na mjesec dana – kaže Kuzman.

Uvjet za dobivanje statusa ovlaštenog izvođača je taj da obrtnik mora biti majstor plinoinstalater, ako se radi o trgovačkom društvu ono mora ima ti zaposlenog majstora. No, ti se uvjeti ponekad znaju zaobići.

– Čest slučaj je da trgovačka društva zaposle majstora kako bi dobili status ovlaštenog izvođača, ali je on u međuvremenu dao otkaz i prešao u neku drugu firmu. Problem je što Plinara tijekom ispitivanja prijavljene plinske instalacije provjerava samo je li ona nepropusna, ali i ne tko ju je radio. Moje je mišljenje kako bi u prijavi trebao stajati i potpis stručne osobe koja je izvela radove. Ovdje se radi o sigurnosti ljudi. Iza obavljenog posla mi stojimo svojim imenom i prezimenom. Mi smo u konačnici odgovorni za izvedenu plinsku instalaciju. Osim odgovornosti, u konačnu cijenu su uračunati i naša stručnost i znanje. Ovo nisu stvari s kojima se treba igrati – poručio je obrtnik.

Još jedan od problema su i materijali koji se koriste prilikom izrade novih ili rekonstrukcije postojećih plinskih instalacija. Postoje kvalitetniji materijali i manje kvalitetni. Neki imaju certifikat samo za plin, a postoje i slični proizvodi koji nisu pogodni za plinsku instalaciju.

– Tehnička kontrola Gradske plinare ispituje samo nepropusnost instalacije. Međutim, nitko ne kontrolira certifikate materijala od kojeg je napravljena instalacija. Korisnik uredno plati plinsku instalaciju, a dobije mačka u vreći. Plinske instalacije izvedene od kvalitetnog čelika i varene na spojevima mogu izdržati minimalno 60-ak godina do potreba za rekonstrukcijom uz minimalno održavanje instalacije na njezinim krajevima. Takve instalacije su otpornije i na pomicanja uslijed potresa. U slučaju nastanka oštećenja cijevi u zidu mogu nastati veliki problemi kod kuća građenih šupljom ciglom. Kroz šupljine zidovi kuće se mogu napuniti plinom i može doći do eksplozije – ustvrdio je majstor.

Za kraj naš se sugovornik dotaknuo i reforme strukovnog obrazovanja. Prema novom kurikulumu ukinuto je školovanje za zanimanje plinoinstalater, iako su Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija zbog velikog interesa prošle godine upisale veći broj učenika nego što je planirano. Ta struka sad je pripojena monterima strojarskih instalacija.

– Nisam siguran da je to dobra odluka uzmemo li u obzir koliko je ovo odgovoran posao. Bojim se da djeca neće dobiti potrebno specifično znanje i specijalizaciju potrebu za izvođenje ovog zahtjevnog posla – zaključio je Kuzman.